Uredba REACH
Što je REACH (Uredba (EZ) 1907/2006)
REACH (Uredba (EZ) br. 1907/2006) je uredba Europske unije čiji je cilj zaštititi ljudsko zdravlje i okoliš od rizika koje predstavljaju kemikalije. Stupila je na snagu 1. lipnja 2007. i primjenjuje se na sve kemikalije – ne samo one koje se koriste u industriji, već i na one u svakodnevnim proizvodima poput sredstava za čišćenje, boja ili ljepila. Zbog toga REACH utječe na širok raspon poduzeća diljem Europske unije.
Uredba REACH primjenjuje se na:
proizvođač i uvoznik kemikalija
distributeri i daljnji korisnici
tvrtke izvan kemijske industrije koje koriste tvari ili smjese
Ključni elementi REACH-a
1. Registracija
Svaka tvrtka koja proizvodi ili uvozi kemijsku tvar u količinama većim od 1 tone godišnje mora je registrirati kod Europske agencije za kemikalije (ECHA). Registracija uključuje:
- identifikaciju tvari,
- njezina svojstva i upotrebe,
- procjenu rizika i mjere za njihovu kontrolu.
Prvi korak je podnošenje upit, nakon čega slijedi priprema tzv. registracijskog dosjea. Oba se pripremaju pomoću softverskog alata IUCLID i šalju putem sustava REACH-IT. Dosje se može podnijeti pojedinačno ili zajedno s drugim tvrtkama. Primjenjuje se načelo "jedna tvar, jedna registracija", što znači da svi subjekti moraju podnijeti registraciju zajedno.
Registracija se odnosi na tvari pojedinačno, na tvari sadržane u smjesama, a u određenim slučajevima i na tvari u proizvodima (npr. u proizvodima). Izuzeća od registracije primjenjuju se, na primjer, na lijekove, hranu ili radioaktivne tvari.
2. Evaluacija i autorizacija tvari
Ocjena
Cilj evaluacije je provjeriti jesu li dostupne dovoljne informacije o tvari za njezinu sigurnu upotrebu. Provodi se na dvije razine:
Evaluacija dokumentacije
provodi agencija ECHA, koja procjenjuje potpunost podataka, provjerava njihovu kvalitetu i potpunost.
Evaluacija tvari
provode pojedinačne države članice i procjenjuje tvari za koje su utvrđene specifične zabrinutosti - npr. karcinogenost, reproduktivna toksičnost ili postojanost u okolišu.
Postupak evaluacije u tri faze:
- 1. Procjena – prikupljanje i analiza dostupnih podataka o tvari.
- 2. Odluka – ECHA može zatražiti dodatne informacije ako su nedostatne.
- 3. Praćenje – odluka može zahtijevati od podnositelja zahtjeva da dostavi ili pribavi daljnje podatke.
Ako evaluacija otkrije ozbiljne rizike, tvar može biti ograničena ili podložna autorizaciji. Na taj način REACH nastoji postupno smanjiti prisutnost najopasnijih tvari na europskom tržištu.
Autorizacija
Tvari koje izazivaju veliku zabrinutost (npr. kancerogene ili perzistentne tvari) podliježu posebnim zahtjevima za odobrenje. Cilj je kontrolirati njihovu upotrebu i, gdje je to tehnički i ekonomski izvedivo, postupno ih zamijeniti sigurnijim alternativama.
Ograničenje
Neke tvari mogu biti potpuno zabranjene ili korištene samo pod određenim uvjetima – obično zbog opasnosti za zdravlje ili okoliš.
Ograničenje se može odnositi ne samo na samu tvar, već i na tvar sadržanu u smjesi ili proizvodu. Sva trenutno primjenjiva ograničenja navedena su u Prilogu XVII Uredbe REACH. Popis ograničenja kontinuirano se ažurira.
Postupak ograničavanja uključuje:
- prijedlog – koji podnosi bilo koja država članica ili ECHA,
- dosje – koji sadrži identifikaciju tvari, opis predloženog ograničenja i obrazloženje te je pripremljen u skladu s Prilogom XV Uredbe REACH
- javno savjetovanje – komentari svih zainteresiranih strana
- procjena od strane RAC-a i SEAC-a,
- odluka Komisije i ažuriranje Priloga XVII Uredbe REACH
Nakon što je ograničenje odobreno, postaje obvezujuće za sve sudionike u lancu opskrbe – od proizvođača, uvoznika, distributera, daljnjih korisnika i trgovaca.
Obveze tvrtki
Uredba REACH stavlja odgovornost za sigurno upravljanje kemikalijama na same tvrtke. One moraju osigurati da su tvari koje stavljaju na tržište ili koriste pravilno procijenjene s obzirom na rizik i da se sigurno koriste.
U praksi, one mogu imati sljedeće uloge:
Proizvođač
je tvrtka koja proizvodi kemijsku tvar za vlastitu upotrebu ili je isporučuje trećim stranama.
Uvoznik
kupuje kemijske tvari ili smjese iz zemalja izvan EU/EGP-a i stavlja ih na tržište EU-a.
Daljnji korisnik
koristi kemijske tvari ili smjese u proizvodnji, preradi ili kao dio svojih poslovnih aktivnosti.
Subjekt izvan EU-a
nema obveze koje izravno proizlaze iz REACH-a. Uvoznik koji stavlja tvari ili smjese u carinsko područje Unije odgovoran je za usklađenost s uredbom.
Sigurnosno-tehnički list (SDS) prema REACH-u
Sigurnosno-tehnički list (SDS) ključni je komunikacijski alat u lancu opskrbe. Prema Uredbi REACH, služi za komunikaciju informacija o rizicima kemijskih tvari i smjesa te o tome kako s njima sigurno rukovati.
Svaka tvrtka koja na tržište stavlja tvari klasificirane kao opasne ili tvari koje ispunjavaju određene kriterije (npr. PBT, vPvB, tvari koje podliježu autorizaciji) mora uz svoje proizvode dostaviti sigurnosno-tehnički list.
Format i sadržaj sigurnosno-tehničkog lista precizno su određeni u Prilogu II. Uredbe REACH. Format Priloga II. zadnji je put ažuriran Uredbom Komisije (EU) 2020/878, koja je obvezujuća od 1. siječnja 2023. i primjenjuje se na sve novoizdane i ažurirane sigurnosno-tehničke listove.
Sigurnosno-tehnički list mora se dostaviti besplatno, na jeziku zemlje odredišta i u trenutnoj verziji – ažuriranje je obvezno kad god se promijene informacije ili formalni zahtjevi.
Ovaj tekst služi samo u informativne svrhe i ne zamjenjuje važeće zakonske propise.
Resursi
© 2025 SBLCore